четвртак, 27. август 2015.

    POSLEDNJI ISPRAĆAJ RAJKA ŽIŽIĆA
07.08.2003 sasvim iznenada nas je napustio Rajko Žižić legenda Jugoslovenske i srpske košarke, legenda OKK Beograda i Crvene zvezde. Otišao je tiho kao što je i sam bio celog svog života.
09.08.2003 godine na novom groblju u Beogradu u aleji velikana na svoj poslednji put u pratnji mnogobrojne rodbine i prijatelja pošao je naš Rajko Žižić.Reka ljudi je došla da isprati legendu čoveka koji je mnogo dao svojoj zemlji i košarci. Kovčeg sa sa telom preminulog Rajka Žižića izneli su njegove kolege košarkaši i prijatelji Zoran Slavnić, Vlade Divac, Aleksandar Djordjević,Dušan Ivković, Srećko Jarić i Boban Petrović.
Poslednje oproštajne govore od velikana i košarkaške legende govorili su Vojislav Andrić bivši savezni sekretas za sport kome je pokojni Rajko Žižić bio tri godine pomoćnik.
Poznavao sam te kraće od mnogih ali dovoljno da shvatim tvoju ljudsku veličinu koja prevazilazi sva sposrtka dostignuća.Bio si i ostao pravi i nepopravljivi šampion. Smiren, odmeren ulivao poverenje imao meru da se ne ponesemo uspesima , znao da stvari postavi na svoje mesto. Imponovala je tvoja briga za porodicu , smisao za harmoniju a na poslu za male i velike sportove  i one bez medalja. Bez patetike i preterivanja svojstvenih u ovakvim situacijama bio si uvek svoj unosio dobar duh. Zaista dobroćudni div velikog srca.
U ime OKK Beograda i Crvene zvezde od Rajka su se poprostili  i Nebojša Ilić i Blažo Stojanović.                Nebojša Ilić je rekao Već dva dana slušamo vest – Umro je Rajko Žižić .Slušamo ali ne verujemo. Čekamo da se pojavi , recimo u ovoj Sali kao i obično negde u uglu diskretno da sasluša diskusiju i na kraju nenametljivo uzme reč i ponudi najbolje rešenje. Košarku nije samo igrao već je i za nju živeo. Biografija prepuna medalja ali po medaljama u Zvezdi ga najmanje pamtimo.Pamtićemo ga kao dobrog plemenitog čoveka koji je širio optimizam i kada Zvezdi nije išlo najbolje. Radio je do smrti na dva projekta na stvaranju Evropske zvezde i i na organizaciji Evropskog prvenstva 2005 godine. Kada Zvezda dostigne taj cilj a nekih 12 tvojih naslednika u plavom na terasi budu proslavljali novi uspeh bićeš sa nama dragi Rajko. I uvek dok se u ovj zemlji bude igrala košarka. Ovim rečima se Nebojša Ilić u ime Crvene zvezde oprostio od legende.
Na čelu tužne kolone ka aleji velikana bio je sportski direktor Crvene zvezde Nebojša Ilić da bi kovčeg do grobnog mesta izneli Predrag Bogosavljev , Miško Marić, Predrag Bojić, Nebojša Zorkić, Aleksandar Djordjević i Boban Petrović.

Na samom grobu se  poslednji put oprostio i Blaž Kotarac njegov saigrač u reprezentaciji i OKK Beogradu.  Na ovom mestu sam svojevremeno ispratio Žućka i Trajka , osećao sam prazninu kao da su mi otišla starija braća .Onda si se pojavio ti  gorštak iz Nikšića , moj mladji brat koji me je neodoljivo podsećao na Trajka. Ljudi ovih dana pričaju o tvojim medaljama pa nikako da ih izbroje., da se slože koliko si ih osvojio  u svim kategorijama. Kakav je to samo sportski podvig i kakva retkost. Osvojio si ti i najveća zlata suprugu Ljilju i sina Ivana. Bila mi je čast da delim sa tobom trenutke, bilo ih je mnogo bilo da je reč o poslu , košarci ili običnoj šetnji. Nedostajaćeš nam svima počivaj u miru  rekao je Kotarac opraštajući se od svog prijatelja. 

Нема коментара:

Постави коментар